MNP

31.08.2008., nedjelja


"Otvara se škola za pačiće male"...SRETNO mamama-najboljim učitaljima, i vrijednim "pilićima"...

Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket


- 16:27 - Komentari (32) - Isprintaj - #

30.07.2008., srijeda


Još ponešto....( sa jednog slajda)

Photobucket

Gospodu treba duhovna hrana , ne religiozni fanatici.
Nema ključa sreće. Vrata su uvijek otvorena.
Budi pozitivan...prebroji svoje blagoslove.
Vjera je moć da ne paničiš (tko vjeruje - ne paniči)
Ako brineš - ne moliš. Ako moliš - nemoj brinuti.
Kao djeca Božija, moliti je kao da zoveš kući.

_>Photobucket
Najvažnija stvar u tvojoj kući su ukućani.
Kada se upletemo u probleme-ostanimo mirni.
Bog nas želi mirne, da nas lakše razriješi.
Padanje na dno se najteže nosi.
Budi ljubazniji nego što treba, za svakog koga susretneš...
i to je deo borbe.

Photobucket
Živi jednostavno,
Voli beskrajno,
Brini iskreno,
Govori ljubazno -
ostavi ostalo Gospodu.

Photobucket
(Ljepota i sreća je u jednostavnosti, zar ne)
- 21:11 - Komentari (32) - Isprintaj - #

21.07.2008., ponedjeljak


JACEK YERKA - slike

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Dragi blogeri, volite li slikati, ulaziti u galerije...volita li slike, što mislite o slikarima
- 14:23 - Komentari (28) - Isprintaj - #

09.07.2008., srijeda


...U MOM DVORIŠTU...

i kesteni cvjetaju zaljubljeni...
Photobucket

Photobucket

svi gledamo u istom pravcu, SUNCE je moj život...
Photobucket

samo jedne oči imaju ljepšu boju od njih...
Photobucket

nismo isti ali smo zajedno najbolje, kao blizanci smo...
Photobucket

I Bog hrani sva svoja stvorenja, ali im ne baca hranu u gnijezdo...lipa je pijanstvo...
Photobucket

ni korjen me ne može zadržati, želim letjeti ...
Photobucket

...moje je carstvo u krošnjama...

Photobucket

u jednostavosti je ljepota, i najiskrenije ljubavi su boje mojih latica...
Photobucket

suživot je kompromis, rece panj i prihvati leptira...
Photobucket

S tvojom ljubavlju planine mogu pomerati...i cvjetove izmoliti da zamirišu...u mom dvorištu

Photobucket
- 04:11 - Komentari (28) - Isprintaj - #

27.06.2008., petak


ZRNCA MUDROSTI

Photobucket

Kupljenu ljubav odmah prodaj.
portugalska poslovica
Slab se čovjek premišlja prije no što donese odluku, a jak nakon nje.
Karl Kraus
Ako čovjek ne zna prema kojoj luci plovi, nijedan vjetar neće biti povoljan.
Seneka

Photobucket

Ljutnja je signal koji valja poslušati.
Greg Evans
Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao.
Dorothy Parker
Podignite jedro jedan metar i dobiti ćete deset metara vjetra.
kineska poslovica
Bog daje hranu svim pticama, ali im je ne baca u gnijezdo.
Indijanska poslovica

Photobucket

Onaj koji pita ispadne budala pet minuta, ali onaj koji ne pita ostane budala cijeli život.
kineska poslovica
Zapiši savjet onoga tko te voli, makar ti se i ne svidi u tom trenutku.
engleska poslovica
Sreća kuca samo jedanput, ali nesreća ima puno više strpljenja.
Jonathan Swift
Ako ljude osuđuješ, nemaš ih vremena voljeti.Majka Tereza
@@@

Photobucket
- 23:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #

18.06.2008., srijeda


ČAŠA MLIJEKA

Photobucket

Jednog dana siromašni mladić je prodavao odijeću
od vrata do vrata da bi zaradio novac za školovanje.
Shvatio je da ima u džepu samo 10 centi, a bio
je gladan i odlučio je da u slijedećoj kući zatraži hranu.
Izgubio je osjećaj gladi kad je na
vratima slijedeće kuće ugledao lijepu ženu.
I umijesto hrane zatražio je čašu vode.
Zapazila je da je mladić veoma gladan i mlada žena mu je
donijela veliku čašu mlijeka. Popio ju je polako i tada je zapitao:
- Koliko vam dugujem?
- Ništa mi ne duguješ -odgovorila je ona
- Moja majka nas je naučila da nikom ništa ne naplaćujemo
kad radimo to iz milosrđa.
- Onda Vam hvala od sveg srca-zahvalio se mladić


Photobucket

Godinama kasnije, ova mlada žena se smrtno razboljela.
Lokalni doktori nisu znali o čemu se radi pa su je
poslali u bolnicu na pretrage.
Doktor Howard Kelly je pozvan kao konsultant za njen slučaj.
Kada je čuo ime mjesta iz kojeg pacijent dolazi- sjećanja su
se probudila u njemu.
Ustao je i otišao u njenu sobu. Kada je ušao u sobu
prepoznao je tko je pacijent. Bila je to žena koja mu je
dodala čašu mlijeka.Vratio se u sobu za konzultacije,
odlučan da učini najbolje što može da joj spasi život.
Od tada je poklanjao posebnu pažnju njenom liječenju.
Posle duge bitke s bolešću-ona je preživjela.
Doktor Kelly je ostavio poruku da se konačni račun
dostavi njemu na ovjeru. Pogledao ga je, napisao
nešto na marginama i poslao ga je u njenu sobu.
Pomislila je da ce račun za bolnicu morati plaćati kroz
cijeli svoj život. Ali kada ga je otvorila…
Nešto što je bilo napisano na marginama joj je skrenulo pažnju.
Pročitala je riječi:

plaćeno u potpunosti čašom mlijeka.
Doktor Howard Kelly
@@@@@@@@@@


Photobucket

Koliko smo spremni pomoći drugima?
- 17:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #

04.06.2008., srijeda




@NEDJELJNI VLAK@


Svijetlo nedjeljno jutro, Sunce se skrivalo iza dugačkih sjenki nebodera
i visokih krošnji drveća.Buka kotača automobila i tramvaja još nije počela…velegrad je produženo spavao.
On se žurio da stigne prije vremena, da bude što duže s njima…uz put, svratio je u dućan da uzme neki keksić, koju narandžu, sok…za njih dvije. Ona i malena su već bile na kolodvoru…čekale su vlak. Stolovi obliznjeg kafića su bili prazni...bilo je prerano za nove goste a prekasno za one od prošle noći. Prijala im je jutarnja tišina-udvoje...bili su kao dva oka u glavi, rastavljeni zauvijek a kao blizanci su! Krali su sekunde od vječnosti, hranili su jedno drugog ćutanjem, dodirivali se pogledom i milovali osmijehom. Cijelog sebe su jedno drugom htjeli dati, pokušali zaustaviti vrijeme, odgoditi dolazak vlaka...vratiti se u prošlost i biti zajedno bar koji trenutak duže...u nekom podkrovlju... parku poslije kiše!


Photobucket

Vlak nije imao milosti. Došao je po nju i malenu, kao lopov u noći...da ukrade tuđe,
da odnese najvrijednije, najdraže!
Dugo je stajala na prozoru vlaka...slika koja ga sve ove godine
hrani i zrak dodaje na žličicu, da može živjeti daleko od nje!
Sunce se ogledalo u njenim očima i plavim sjajem nagovijestilo njegov novi dan – dan bez sumraka. Poklonila mu je dan nade, dan početka čekanja...darivala ga je radošću njenim postojanjem, obasjala svijetlom najiskrenije ljubavi...Znao je da dolazi sa zvijezda, jer takvim sjajem samo Sunce sija! Vlak je bio neumoljiv...kosa joj je igrala “last dance” sa jesenjim lišćem, osmijesi su im se nježno dodirivali...gledali su u istom smijeru! Vrijeme protiče svjetlosnim godinama...on još uvijek traži osmijeh koji je vlak ukrao i čeka prazno mijesto u vlaku kraj nje.
Čekanje je postalo umjetnost nadanja...


Photobucket


- 19:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #

26.05.2008., ponedjeljak


KUTIJA POLJUBACA


Photobucket

Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki muškarac
kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila neku vrlo
dragocjenu stvar, a novca je u onom vremenu bilo vrlo malo.
Bilo je Božićno vrijeme. Slijedećeg jutra je djevojčica donjela
mali poklon i rekla:
“Tata, to je za tebe”
Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio,
da unutra nema ničega, jako se naljutio
Kćerkicu je prekorio:
“Zar ne znaš, ako nešto pokloniš, očekuje se, da se u kutiji nešto i nađe?”


Photobucket


Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla:
“Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe”
Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio
i zamolio za oprost.
Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek,
kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju i iz nje
uzeo 1 nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi, koju je kćerka
spremila unutra.


Photobucket


Svatko od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi,
koju nam poklanjaju prijatelji, nasi voljeni,djeca, Bog…
Ne postoje važnije stvari, koje bi mogli dobiti.
Prijatelji su anđeli, koji nas dignu s dna,
kada imamo poteškoće i podsjete nas na to, kako se leti.

lyly
Photobucket
- 20:18 - Komentari (28) - Isprintaj - #

19.05.2008., ponedjeljak


SUSRET

Photobucket

<font size=3>Ravnicom se širio miris kukuruzne svile i okus jeseni.
Dunje su zauzimale počasno mjesto na bakinom ormaru.
Zrak je bio vlažan od prijepodnevne kiše, ali topao...
Sezona berbe grožđa je imala žute ose kao pomagače a
lišće duginih boja je krasilo nedjeljni dan. Sa obližnje crkve
je zvono otkucavalo 12 sati...Kao da je netko naručio ovaj dan
za njih. Nisu se vidjeli čitavu vječnost, još od školskih dana!
Bili su mladi, dragi jedno drugom. Bila mu je draga na prvi pogled,
od prvog susreta...ali je ostao nijem, sramežljiv,
bez riječi. Njegova ljubav nije dobila krila...Ostala je u njemu
kao plamičak da svijetli i podsjeća na dane mladosti, i
neispunjenu ljubav... Surovost svakodnevnice ih je upregla
u teška kola života. Bili su savjesni, vrijedni, zadnji atom energije su dali da budu prihvaćeni u novim sredinama,
da budu voljeni, dobri , uspješni...Život ih je dijelio, trošio, lupao i lomio...Darovao ih brakom, dobrom dječicom, supružnicima,
zdravljem...i ožiljcima. Pješčani sat se praznio i punio,
godine su letjele...ali plamičak u njemu je poprimio boju procvjetale lavande,boju njenih očiju i postajao sve topliji... duša je
progledala srcem.
Živio je čekajuci je od prvog dana kada su im se pogledi susreli-
kroz sve duge godine dok je vrijeme prolazilo prostorima...
i ovoga puta je bila tu. Čekao je, naslonjen na stablo,
na uglu parka i ulice...u gradu njihove mladosti.
Dolazila je. Njezina dobrota se gotovo širila zrakom; po otkucajima
srca je znao da dolazi...srce nikada ne laže.
Bili su jedno iako nikada nisu bili zajedno... Poznao ju je po osmijehu,
po lahoru u kosi koji je odavao njene korake, po očima koje su ga godinama vraćale u život. Oči su spoznale drago lice koje srce
godinama čuva.
Tog je dana bio njegov rođendan - i njen zagrljaj je bio najljepši poklon
koji je ikada dobio.
Njihov susret je bio zvjezdana prašina, melem na rane od života, i nastavak početka koji se nikada nije dogodio.


Photobucket

- 20:35 - Komentari (20) - Isprintaj - #

12.05.2008., ponedjeljak


VODONOSA
( sa slajda)

Photobucket

Vodonoša je imao dva velika keramička krčaga.
Nosio ih je na obramici okačene na krajevima. Jedan krčag je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan,
i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode.
Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u naprslom
krčagu donosio polovicu sadržaja vode do kuće.
Trajalo je to tako dvije cijele godine, iz dana u dan.


Photobucket

Naravno cijeli krčag je bio ponosan na sebe kako je
do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti naprsli
krčag sramio, osjećao se poniženo i potišteno, što je
uvijek ispunjavao samo polovicu obveze.
Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru.
- Sram me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.


Photobucket

Vodonoša mu je odgovorio:
- Da li si primjetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj,
a ne na strani drugog krčaga? To je zato tako, jer sam ja
uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i
nosio sa te strane.
Svaki dan si ih zaljevao, kada smo se vraćali. Dvije godine
uživam u ovom prekrasnom cvijeću, kojim ukrašavam
svoj stol. Da nisi takav, kakav jesi, onda ni ova ljepota
ne bi ukrašavala moj dom.


Photobucket

Želiš li znati što je pouka?

Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo
naprsli krčazi. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome
od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i
vrednijim. Samo treba uvažavati svakoga
onakvim kakav jeste, i gledati dobru stranu u ljudima.
Ne možeš biti sretan sve dotle, dok ne naučiš
iskreno da voliš, i ne nađeš svoje mjesto na svijetu.


Photobucket









- 19:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #